Svaki posao ima smisao, pa i onda kad ne vidimo brz urod, i onda kad se sve čini beskorisnim i uzaludnim. Kao ljudi, kao kršćani, mi vjerujemo, na kraju krajeva, da treba u svoje ruke uzeti život onakav kakav jest. I onda kad je težak i tvrd, i onda kad se čini besmislenim i beskorisnim. Tu ne treba stvarati iluzije. Životni uspjeh nije prolazna predodžba.

Kada upoznamo sebe kakvi jesmo, kakve nas je Bog stvorio i kakvima smo sebe izgradili, takve onda nije teško prihvatiti. To je životna mudrost: Bog u meni nije udario temelje anđeoske savršenosti, niti mi je dao vlastitosti čistih duhova, već me oblikovao od obične gline, pa kad zapnem o svoje granice, ne treba zbog toga zdvajati.


U starim je knjigama nađena priča o djevojci koja je sa ženama pratila Isusa na Kalvariju. Bila je to tiha i povučena djevojka. U vijest da je Isus uskrsnuo odmah je povjerovala, nisu joj trebala ukazanja ni dokazi. Osjećaja je nevjerojatnu hrabrost te je, bez straha, po selima i gradovima propovijedala o Isusu.

Jednoga joj dana pristupi čovjek kojega su njezine riječi duboko dirnule. I upita je: "Reci mi, u čemu je tajna tvoje hrabrosti?"


Sedmoga dana kad je dovršeno stvaranje svijeta, Bog je proglasio slavlje. Sve istom stvorene životinje počeše tražiti najljepšu stvar koju će darovati Bogu. Vjeverice su ponijele orahe i lješnjake, zečevi mrkvu i biljno korijenje, ovce toplu i meku vunu, krave mlijeko i vrhnje. Mnoštvo anđela stalo je ukrug i pjevalo nebesku serenadu. 


Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.