Poučne priče

Postoji umjetnička slika koja prikazuje Isusa u mračnom vrtu. Lijevom rukom drži svjetiljku, a desnom kuca na teška i velika vrata. Kad je slika prvi put bila izložena, jedan je pažljivi posjetitelj iznio umjetniku svoje zanimljivo zapažanje. – Sve je lijepo, ali ima i jedna pogreška. Velika vrata nemaju rukohvat za otvaranje. – Nije riječ o propustu – odgovori slikar. – Vrata predstavljaju ulaz u ljudsko srce, a ono se otvara samo iznutra. Samo čovjek shvaća simboliku srca, kako to izazovno izražava mudra izreka: “Kad me tješiš, čini to svojim srcem, a ne svojom Biblijom, jer i u mojoj piše isto.” To se, u još većoj mjeri, može reći za darove, kojima najčešće želimo iskazati pažnju. Ima jedna dirljiva božićna priča o starom ocu kojemu kći godinama o blagdanu šalje bogate darove, ali to starca nimalo ne veseli. Pa je tako došao poštar, nekoliko dana pred Božić, noseći poveći paket,…

Što nam se sve ne nameće u ove predblagdanske dane kada računamo što ćemo sve kupiti i koga obradovati svojim darom? Nije li možda mudrije i razumnije više razmišljati što zapravo znači darivanje i koji su uvjeti da ono postigne svrhu? Kao prvi korak na tome putu mogla bi nam poslužiti pouka koju smo pročitali nedavno i prepoznali u reportaži o jednoj poznatoj tv-spikerici. “Mama, zašto si tako dražesna i nasmiješena kada te gledaju na televiziji, a kod kuće si uvijek namrgođena i mrzovoljna?”, upita dijete svoju majku, popularnu voditeljicu nacionalnog programa na televiziji. “Zato, dijete, što me na televiziji plaćaju da budem nasmiješena”, odgovori iskreno i bez premišljanja omiljena tv-dama. “A koliko bih ti morao platiti ja da budeš nasmiješena i kod kuće?”, upita dijete naivno i otvoreno. Tv-zvijezda nije odmah odgovorila, a prikrivena suza u oku bila je najbolji odgovor djetetu koje se našlo u davno zaboravljenom zagrljaju…

Jednom davno neki je stari Cherokee Indijanac svome unuku ispričao jednu životnu istinu:  U glavi svakog čovjeka stalno se vodi bitka, kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo: on predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, pohlepu, sebičnost, škrtost, laganje, omalovažavanje, ismijavanje, ljutnju, samosažaljevanje, okrivljavanje, umišljenost, ogovaranje, lažni ponos, pesimizam, svađu, neprihvaćanje i nepovjerenje. Drugi vuk predstavlja dobro: on predstavlja mir, zadovoljstvo, optimizam, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, srdačnost, darežljivost, iskrenost, suosjećanje, vjeru, povjerenje, ponos, opraštanje, pomaganje, prihvaćanje i radost. Mali se Indijanac zamisli i sve svoje misli usmjeri na dubinu djedovih riječi pa ga zapita: “Koji vuk na kraju pobijedi?” Djed odgovori sa smiješkom na svom starom licu: “Pobjeđuje uvijek onaj kojeg više hraniš!”   Nepoznati autor

Blažen političar kojeg resi uzvišeni osjećaj i duboka svijest o vlastitoj ulozi. Blažen političar koji je oličenje vjerodostojnosti. Blažen političar koji radi za opće dobro, a ne za vlastiti interes. Blažen političar koji je vjeran i dosljedan. Blažen političar koji se zalaže za jedinstvo. Blažen političar koji se zalaže za radikalnu promjenu. Blažen političar koji zna slušati. Blažen političar koji nema straha. „BLAŽENSTVA POLITIČARA“ predložio je vijetnamski kardinal Francois-Xavier Nguyen Van Thuan, vjerni svjedok Evanđelja, koji je umro 2002. god. Izvor: Službeni Vjesnik Porečke i Pulske biskupije, godište: LXIX ; 2018.god.; Broj: 4

Zapamti, sine moj, Bog daje, a ljudi koriste. Ipak, nešto dobro nam je dao i ostavio, a to je da smo svi djeca i da ćemo biti i roditelji. Da smo danas mladi – sutra stari. “Bila jesu, pa prošla, pa opet došla neka teška vremena, sinko moj!” započe starac svoju priču, s namjerom da prenese svoje životno iskustvo i barem nekoga nauči važnoj životnoj lekciji. “Otkad znam za sebe uvijek se teško živjelo, ali prije je bilo lakše živjeti. Nije se Bog zna što imalo, ali je srce bilo zadovoljno s onim što imaš. Srce je bilo puno ljubavi iz koje se rađalo poštovanje ljudi. Otac je bio otac, majka – majka a dijete – dijete. A danas? Ne treba previše govoriti, sve se zna. Sve se više ljudi umiva svojim vlastitim suzama, jer sreća je za neke samo pojam ili bajka. Ako mene pitaš, sine, ja dugo, dugo…

Dobri Bog odluči stvoriti… majku. Trudio se nekoliko dana kad mu pristupi jedan anđeo i reče: “Ova će te stvarno namučiti, čemu trošiti toliko vremena?” Bog odvrati: “Da, ali jesi li čitao potrebna svojstva iz narudžbenice? Mora biti takva da ju se lako može oprati, ali ne smije biti od plastike… Mora imati 180 pokretnih dijelova i svi bi trebali biti zamjenjivi… Živjeti od kave i ostataka hrane iz prethodnog dana… Imati poljubac koji ozdravlja od svih bolesti: od slomljene noge do ljubavnog razočaranja… Imati šest pari ruku…” Anđeo slegne ramenima i odvrati s nevjericom: “Šest pari?” “Nisu mi problem ruke”, reče Bog, “nego tri para očiju što ih mora imati”. “Zašto toliko?” Bog objasni: “Jedan par da vidi kroz zatvorena vrata kada pita: ‘Što to radite unutra, djeco?’, premda već zna. Par očiju otraga da vidi ono što ne bi trebala vidjeti, ali mora znati. I par očiju da…