U novije vrijeme, u različitim se krajevima proširila pobožna vježba zvana Via lucis (Put svjetla). U njoj vjernici, poput onoga što se događa na Križnome putu (Via Crucis), idući putem razmatraju različita ukazanja u kojima je Isus – od Uskrsnuća do Uzašašća, a u perspektivi drugoga dolaska – očitovao svoju slavu učenicima u iščekivanju obećanog Duha, učvrstio njihovu vjeru, završio pouke o Kraljevstvu, dodatno definirao sakramentalni i liturgijski ustroj Crkve .

Putem pobožne vježbe Via lucis laici vjernici se prisjećaju središnjeg događaja vjere – Kristova uskrsnuća – i svoga stanja kao učenika koji su u krštenju prešli iz tame grijeha u svjetlo milosti.

Stoljećima je Križni put posredovao sudioništvo vjernika na prvome trenutku vazmenog događaja – Muci – i pridonio da se učvrste njegovi sadržaji u svijesti puka. Analogno tomu, u naše vrijeme, Put svjetla – uz uvjet da se odvija u vjernosti evanđeoskom tekstu – može djelotvorno posredovati životno vjerničko shvaćanje drugoga trenutka Vazma Gospodnjeg – Uskrsnuća.

Put svjetla može jednako tako postati izvanrednom pedagogijom vjere, jer kao što se kaže: dolazi se „per crucem ad lucem” (po križu do svjetla). Naime, metaforom hoda, Via lucis vodi od uočavanja zbilje boli – koja u Božjemu planu ne predstavlja životno odredište – do nade, do dosezanja istinskog cilja čovjeka: oslobođenja, radosti, mira, što su bitno vazmene vrijednosti.

Konačno, Via lucis, u društvu koje često nosi pečat „kulture smrti”, sa svojim izražajima tjeskobe i ništavila, jest poticaj za upoznavanje „kulture života”, tj. kulture otvorene prema iščekivanju nade i prema sigurnostima vjere (Usp. Kongregacija za nauk vjere: Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji).

I ove se godine, u subotu uoči Duhova, 18. svibnja, na ovu lijepu „pobožnu vježbu” u župi Brdo skupilo 30 osoba iz Labinskog dekanata. Domaćini i organizatori su župnik vlč. Josip Peteh i njegovi vjerni i vrijedni suradnici. Ove godine su hodočasnici kao izraziti znak uskrsnuća nosili, naizmjence svećenici i laici, uskrsnu svijeću, a uz svaku postaju je nadahnuti tekst čitao uvijek novi čitač ili čitačica. Tekstovi su snažni i bogati i dugi tako da smo se doista mogli udubiti u otajstvo Uskrsa. Lako se pjevaju kitice na temu uskrsne radosti po melodiji Gospina plača iz Križnog puta (nije zabuna!!!). Dodaju se i druge pjesme koje izražavaju kršćansku radost. Na kraju, u crkvi Svetog Jurja, obavljena je obnova krsnih obećanja. Domaćini su za sve pripremili zakusku i tekuću okrepu. Iako je pobožnost trajala nešto više od dva sata, kako je vrijeme toplo i hod uzbrdo učinili su da smo se ipak umorili, ali ne premorili. (BiB)