Marino Restrepo u Labinu

U ponedjeljak, 26.lipnja, u župnoj crkvi Rođenja Marijina gostovao je katolički misionar Marino Restrepo koji je podijelio svoje svjedočanstvo mističnog susreta s Isusom Kristom.

Naime, Marino Restrepo rodio se u malom gradu uzgajivača kave smještenom u planinama Ande u Kolumbiji. U dobi od 14 godina preselio se u Bogotu, glavni grad Kolumbije, gdje je završio srednju školu. To je bilo 60-ih godina, kad je u Bogoti bilo mnogo mladih ljudi iz SAD-a pobjeglih od novačenja tijekom Vijetnamskog rata. To su većinom bili hipiji koji su sa sobom donijeli rock and roll, halucinogene droge i istočne poganske filozofije.

Marino je zaveden od te kulture izgubio svoju katoličku vjeru. U dvadesetoj godini oženio se u Bogoti, a potom se nastanio u gradu Hamburgu u Njemačkoj, gdje je studirao umjetnost, glumu i skladanje glazbe na Sveučilištu u Hamburgu. Nakon što je šest godina živio u tom gradu, gdje su mu rođena dva sina, odlazi u Sjedinjene Američke Države, gdje je 25 godina bio uključen u industriji zabave. Tijekom tih 33 godine živio je potpuno odvojen od Boga, usredotočen na novac, slavu i zadovoljstvo, nastavljajući s mnogim new age praksama.

Na Božić 1997. otišao je u posjet svojim sestrama u Bogotu. Tijekom četiriju godina prije toga Božića, pet članova njegove obitelji je umrlo. Prva je umrla njegova supruga od raka, zatim mu je mlađi brat poginuo u nesreći na moru, onda je umro otac, pa je jedan drugi brat u Bogoti počinio samoubojstvo, a nakon nekoliko mjeseci umrla mu je majka. Na taj Božić dogodilo se nešto neočekivano. Naime, otela su ga šestorica naoružanih gerilaca, koji su ga zatočili u jednoj špilji u prašumi. Tamo je bio ukupno 6 mjeseci. Zatražili su od njega veliku svotu novaca ili će mu pobiti preostale članove obitelji, a njemu su samome rekli da je već odlučeno da će bit ubijen čim im isplati sav novac. Tada je jedne noći u špilji doživio mistično iskustvo koje je iz temelja promijenilo njegov život. Za vrijeme ekstaze počeo je ponovno proživljavati cijeli svoj život, vidio je svoje grijehe i koje su posljedice njegovih grijeha. Iskustvo je bilo jako bolno. To je po njegovom svjedočenju bilo prosvjetljenje savjesti. Nakon toga, Marino se našao ležeći na travi jedne visoke planine odakle je u daljini vidio jednu drugu planinu koja je bila viša, a na čijem je vrhu ugledao neopisivi grad svjetla. Njegova duša je tada znala da je trebao stići na to mjesto ali da nije uspio. Također je spoznao kako te dvije planine nisu povezane što ga je strašno zabrinulo.

Zatim je čuo mnoštvo ljudskih glasova savršeno složnih koji su se stopili u jedan glas. Glas je dolazio odasvud, a bio je to Božji glas. Zbog svijesti svojih grijeha koje je spoznao, nije mogao podnijeti taj glas i htio je nestati. Taj glas je bio savršena ljubav. Bog mu je tada puno govorio.

Prvo mu je govorio o Crkvi pokazujući mu kako je katolička Crkva njegova Crkva, njegova vojska. Katolici su odabrani narod, Euharistijska sredstva davanja zadovoljštine i odgovorni za spasenje duša. Zatim mu je Gospodin govorio o svećeništvu. Sveti svećenik čini da se čitav pakao trese. Općenito, sotona se jako boji katolika. A da bi duhovno bili jaki potrebni su nam sakramenti. Gospodin je sakrament ispovijedi usporedio s egzorcizmom. Svaki smrtni grijeh je jedan demon kojem se pridružuju mnogi drugi demoni ako osoba ostaje u tome grijehu. Samo svećenik ima vlast osloboditi nas od đavla u sakramentu ispovijedi. A najveći dar koji je Svemogući dao čovječanstvu je Euharistija. Za vrijeme svete Mise spušta se veliko svjetlo s Neba koje prekriva veći broj ljudi na tom teritoriju. Dok se Misa slavi, svi demoni s toga područja bježe jer ne mogu podnijeti to svjetlo. A dostojno primljena sveta pričest ima moć spasiti jednu dušu koja je na samrti, a nalazi se nadomak vječne propasti. Marino svjedoči kako mu je Gospodin rekao da je upravo to najveće blago koje možemo odnijeti s ovoga svijeta, duše koje je Isus spasio od pakla po našoj pričesti. Zato je Euharistija najvažnije poslanje nas katolika.

Tada je Marino imao susret sa svojim Anđelom čuvarom koji mu je pokazao stanje pakla i čistilišta. Anđeo mu je govorio i o krunici i svim Gospinim pobožnostima. Zato što živimo u veoma teškoj duhovnoj borbi, jako je važno biti posvećen Presvetoj Djevici jer su Njoj dane najmoćnije milosti protiv sotone.

Potom je susreo Isusa u sjajnom svjetlu kojeg nije mogao gledati zbog stanja svoje duše, zbog svojih grijeha. Znao je da ga Isus izbavlja iz tame, i to je za Marina bilo jako bolno. Nakon susreta s Isusom, Marino je izašao iz ekstaze.

Nakon toga, još je pet i po mjeseci proveo u zatočeništvu. Svakog dana je preklinjao Boga da mu ne dopusti umrijeti bez ispovijedi. Zatim se dogodilo veliko čudo. Cijeli je dan bio vezan za jedno drvo. Četiri naoružana gerilca su ga odvela do jedne ceste i rekli mu da ide ravno naprijed i da se ne okreće. Marino je bio siguran da će ga ubiti, s obzirom da je smrtna presuda već donesena. Ali oni su ga zapravo pustili, ni sami neznajući zašto su to učinili. Ti su se gerilci ponašali kao hipnotizirani, kaže Marino. Nakon nekog vremena pojavio se jedan autobus koji ga je odvezao iz te prašume. Čim se malo oporavio, Marino se ispovjedio u jednom Franjevačkom samostanu. Kaže da mu je ta ispovijed bila najveće oslobođenje koje je doživio, veće od oslobođenja iz gerilskog zatočeništva. Ta sloboda koju je tada osjetio bila je neopisiva. Svi demoni nestali su iz njegovog života.

Nakon toga se vratio u Los Angeles i tijekom dvije godine učio kako živjeti kao katolik, nikome ne govoreći o svome iskustvu, Zatim je nakon dvije godine na jednoj Misi vidio golemo Raspelo koje je visjelo iznad oltara. Za vrijeme pretvorbe ušao je u još jednu ekstazu u kojoj mu je Isus rekao da misija za koju je rođen upravo započinje. Tada je imao 49 godina.

I tako je 1999. osnovao u Bogoti katoličku misiju Peregrinos del Amor (Hodočasnici ljubavi), koju je priznala i odobrila Nadbiskupija Bogota, i do danas je evangelizirala u 120 zemalja na 5 kontinenata.

Na kraju, Marino je podsjetio sve prisutne na kratkoću života i koliko je važno biti pripremljen kako bismo iz ovoga života odletjeli u Svjetlo što je moguće samo ako ostanemo vjerni Bogu i živimo svetim životom.

Nakon Marinovog dubokog svjedočanstva slijedila je sveta Misa koju je predvodio don Mario Frlan, brat iz duhovne obitelji OMNIA DEO, župnik Novog Vinodolskog. U koncelebraciji su bili župnik don Mirko Vukšić i kapelani don Slobodan Rakić, don Stipe Breko i don Jurica Vekić koji je nakon Mise predvodio Euharistijsko klanjanje.

Vjerujemo kako će ovo duboko svjedočanstvo susreta s živim Bogom donijeti plodove u srcima koja su prisustvovala ovom događaju. (SB)