Komentar čitanja – Subota u Uskrsnoj osmini, 18. travnja 2020.
Današnja čitanja stavljaju nasuprot početnu nevjeru Isusovih učenika i Apostola i neustrašivost njihove vjere nakon silaska Duha Svetoga. Isus je prekorio njihovu nevjeru, i nas upozorava da unatoč tolikim znakovima koje u našem svakidašnjem životu gledamo ne ostanemo u nevjeri nego da Isusa uskrslog znamo prepoznati u svakoj situaciji našega života, da budemo svjedoci njegove snažne prisutnosti u našemu životu. Budući da su Petar i Ivan učinili očiti znak pred svim narodom, nisu im se mogli suprostaviti i ništa im nisu mogli iako im nije bilo po volji da navještaju Isusovo ime.
Tako smo i mi pozvani biti očiti znak Božje ljubavi u svijetu. Ako živimo živo zajedništvo s Isusom uskrslim i ako u nama Duh sveti slobodno djeluje kako što bi trebao onda svaki naš potez postaje živo svjedočanstvo Božje ljubavi kojemu se ne može suprostaviti nijedna mudrost ovoga svijeta. Čovjek može odbiti Božju milost iako mu se jasno daje i očituje ali je tada svima jasno da ne postupa mudro nego ludo. Mi možemo biti ludi i reći da se Isusovo uskrsnuće nas ne tiče, da njegov život za nas nema nikakvu vrijednost, ali time nismo pokazali mudrost ljudsku ni Božju nego smo izabrali biti ludi. Bog nas poziva da budemo mudri da se pobrinemo za sebe i za one oko sebe oslonivši se na njega i njegovu milost koju nam besplatno daje. Ludo je plaćati i trošiti silno bogatstvo tražeći pomoć od onih koji mi ne mogu pomoći ili mi lažu da ćemi pomoći kad nam Bog besplatno nudi pomoć u svakoj našoj potrebi!
vlč. Josip Peteh