Ovo smo ljeto imali priliku upoznati peteročlanu obitelj iz Mađarske koja je došla na ljetovanje u naš kraj. Budući da su katolici, zanimalo nas je kakav je život Crkve u Mađarskoj pa u nastavku donosimo intervju s ocem obitelji Zsoltom Szabadkai.

 Jeste li aktivni član vaše župske zajednice? U čemu se sastoje Vaše aktivnosti?

Ne znam kakav sam član u župi, moglo bi se reći da sam aktivan. Radim u pokretu Cursillo kao suradnik. Organizirao sam mnogo Cursilla. U Mađarskoj također imamo priliku održati takav duhovni program u zatvoru. Uglavnom sam u zatvorskom Cursillu. Obožavam voziti motor pa sam tražio zajednicu u kojoj bih mogao biti i voziti se s kršćanima. Tako sam osnovao Mađarsku kršćansku zajednicu motociklista. Ovo je međuvjerska zajednica koja nije izričito katolička. Snažno evangelizirajući zajednicu na raznim automobilskim festivalima i u klubovima svjedočimo o Isusu. Supruga i ja smo u lokalnoj obiteljskoj zajednici Mecs. To podrazumijeva mjesečno druženje s 5 drugih parova s kojima radimo na određenim temama. Prisutno je duboko zajedništvo, možemo se međusobno jačati iskrenošću i povjerenjem.

Što je za Vas vjera i život po vjeri?

Pokušao sam živjeti bez Isusa i predati se novcu i želji za moći. Bio sam jako nesretan. Budući da tražim Gospodina i mogu konkretno iskusiti njegovu prisutnost, moja vjera je ojačana. Za mene vjera znači stvarnu i trajnu/neiscrpnu sreću.

Imate 3 djece... Jesu li mladi u Mađarskoj, konkretno u Vašoj župi, uključeni u život Crkve?

Mislim da je ovih dana vrlo teško uključiti mlade. Moja su djeca još adolescenti pa još uvijek možemo utjecati na njih, dolaze u crkvu, služe, vole kršćanski život. Ne znam ako će tako ostati. U zajednici motociklista se npr. možemo obratiti mladima. Oni vide da kršćanski život nije žalovanje u crkvi, već veseo život. Ovdje u župi svi roditelji rade na tome, ali veliki je izazov što svijet privlači mlade ljude. Izviđaštvo je ovdje jako živo, imaju puno dobrih programa i okupljaju veliki broj mladih, postoji škola koja se sviđa mnogima, ljeti postoji vjerski kamp za sve uzraste, postoji Mécs za mlade .

Kada ste i kako Vi osobno doživjeli živi susret s Bogom?

Imao sam mnogo živih susreta s Bogom tijekom svog života, pogotovo otkad sam počeo slijediti Njegov plan i ne ići svojim putem, biti svojeglav. Najnoviji susret s Bogom sam doživio jučer. Obavio sam zadatak na poslu, ali jednostavno nisam imao vremena/energije provjeriti što radim (programer sam). U mom poslu, ono što nije testirano, lako se ostavi neispravnim. Posebno sam se obratio Bogu: Gospodine, danas su mi dali puno zadataka, vjerujem da je to sve Tvoja volja, ali ne mogu to sada dovršiti normalno, molim Te da se pobrineš o tome da ovdje sve bude u redu. Sljedećeg jutra dočekao me e-mail: "Dragi Zsolt! Svi programi rade odlično, hvala." Ovaj je slučaj također bio prekrasan, jer ako je nešto dobro odrađeno, obično ne pišu e-mail zbog toga.

Kako provodite godišnji odmor u Istri? Jeste li prvi put u Hrvatskoj?

Bili smo u Hrvatskoj nekoliko puta, ali sada nam je to bilo toliko skupo da ne bismo ni došli da nismo imali ovu priliku. Moja supruga se voli opuštati nakon sunčanja, ja više volim biti aktivan s djecom. Zato je dan na plaži dan avanture. Ne nastojimo previše planirati, a dani ispadnu tako dobri. Doista se želimo opustiti.

Što biste poručili našim čitateljima...

Možda da svaki dan srcem gledaju što ih doista čini sretnima, što je ono zbog čega se osjećaju dobro, a što nije. Uvijek nastojte učiniti nešto vrijedno, zbog čega ćete se osjećati jako dobro! (LB)

Na donjem linku možete pogledati dokumentarni film o Zsoltu Szabadkai a donijeli smo i dio njegove životne priče s hrvatskim prijevodom.

https://youtu.be/H-k9aeI-yfA

"Rođen sam u vjerskoj obitelji s roditeljima punim ljubavi. Tako sam nažalost morao isprobati i druge stvari jer je normalan život bio previše očit. U srednjoj školi osjećao sam se kao da se družim s prijateljima i da je zarađivanje novca važnije od učenja. To su moji učitelji ubrzo nagradili izbacivanjem. To mi je ostavilo vremena za rad, za zaradu. Kasnije za rad nije toliko nedostajalo novca, koliko kasnije u želji za moći. Smirio sam se noću kao noćni izbacivač u diskotekama.

U gluposti sam bio na dobrom putu, dobio sam novac, ali uvijek ga je nestajalo bez obzira na to koliko bi ga bilo. Nije imalo smisla. Ovaj je život postajao sve zamorniji i dugo očekivana sreća nije stigla. Moje se obraćenje nije dogodilo u jednom trenutku, nego polako... Bio sam odlučan u namjeri da budem dobra osoba i živim jednostavnim životom, a ponajviše da ne želim nikoga povrijediti.

Završio sam večernju školu. Dobri Bog doveo je do sve boljih poslova. Bog je od sada u mom životu učinio mnoga čuda. Toliko da sam se potpuno začudio i odlučio čvrsto vjerovati da postoji Svemogući Bog koji je doista i dio mog života. Od sada nisam htio ništa drugo nego raditi s Njim jer je to bila prava, dugotrajna radost!!!

Čuda se nastavljaju i manja i veća. Bilo je to tako malo čudo kad smo se preselili u Biatorbágy na veliku parcelu i (kao dijete živio sam u gradskom naselju) nisam imao kosilicu i niti ikakav alat. Mnogo sam puta iznajmljivao kosilicu, ali dugoročno je to bila prilično skupa zabava. Jednom sam morao otići u selo na posao u vrtlarsku trgovinu. Ondje je bila utrka quada. Pobijedio sam, znate li koja je bila glavna nagrada? Da, kosilica i to ne najgora. Ovako dobri Bog od tada vodi i daje sve što nam je potrebno za normalan život. Naravno, moje su želje višestruko veće, ali još uvijek učim.

Pokušajte sami: dajte mu svoj život iz čista srca već danas. Vidjet ćete čudo!!!"

 

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.