Komentar čitanja – Veliki Ponedjeljak, 6. travnja 2020.
ČITANJA: Iz 42, 1-7; Ps 27, 1-3.13-14; Iv 12, 1-11
Draga braćo i sestre, jučer smo proslavili Nedjelju muke Gospodnje, Cvjetnicu ili Uličnicu i time ušli u Velik i Sveti tjedan. Ova prva tri dana su uvertira svega onoga što će se događati u Vazmenom trodnevlju. Sve druge istine ili dogme naše kršćanske vjere koje se obilježavaju i slave u drugo vrijeme liturgijske godine, u ovim danima Velikog tjedna ili Vazmenog trodnevlja, nalaze svoje opravdanje i razumjevanje…
Danas, na Veliki Ponedjeljak, pratimo Isusa u njegovim zadnjim danima života koji je proveo u Jeruzalemu i okolnim mjestima. Prvo čitanje nam želi pokazati da je pravi Sluga Jahvin, kojega nalazimo u proroku Izajiji, zapravo sam Isus Krist. To je taj savršeni Sluga Jahvin – Patnik a jedini Pravednik. On je Izabranik, miljenik duše Boga Svemogućega, na koga je izlivena punina Duha Svetoga. On je krotak, ponizan – ne viče i ne buči. Nježnost je sama i pažljvost – sve što je slabo, krhko i napuknuto nije prelomio. Pravedan je, donosi pravo, ne kao Rimljani u sili i ratu, nego u miru i Istini. Tako je vjeran, hrabar i ustrajan da ne sustaje dok na zemlji ne uspostavi pravo. Nebeski Otac ga je postavio za Savez narodima i Svjetlost pucima da bi spasio sve one koji su slijepi, zatvoreni i nemoćni da izađu sami iz grijeha i slabosti svojega života…
Često se, promatrajući Isusa, zaustavljamo na težini samog križa i muke koju je za nas podnio a zaboravljamo zašto je to učinio, s kolikom ljubavlju je to učinio i što nam je to donijelo…
Možemo to vidjeti u današnjem Evanđelju gdje Isus na povratku iz Jeruzalema posjećuje sa svojim učenicima Betaniju, obitelj Marte, Marije i brata Lazara koga je Isus uskrsnuo –oživio – od mrtvih. Isus rado biva kod svojih prijatelja, prihvaća njihovu zahvalnost koja se očituje u radosnom druženju i blagovanju. Isus se raduje njihovom ispravnom odnosu prema njemu, osjeća ljubav i zahvalnost svih članova obitelji, čak dopušta da bude pomazan sa skupocjenom narovom pomasti. Njemu pripada svaka slava i čast… Isus u ovim zadnjim danima svoga zemaljskoga života kao da traži i iščekuje prave prijatelje, one koji u njega vjeruju, koji ga iskreno ljube i osjećaju neizmjernu zahvalnost za sve što je za njih učinio. Isus traži kao čovjek, suosjećaj, blizinu, razumjevanje i podršku svojih učenika da ne ostane sam… Svjestan je svega što će doći i često ga hvata muka i tjeskoba…
Pozvani smo stoga, u ovim svetim danima promatrati, slušati i u duhu sudjelovati u Isusovoj muci. S vjerom prihvaćati, shvaćati da smo mi sami – zbog svojih grijeha – uzrok Isusove muke i smrti, te ga kao svete žene i majka Marija, oplakivati i moliti za sebe i druge ljude milost obraćenja i promjene života…
Neka Vam svemogući Bog dade milost da oplakujete Isusa kao sv. Franjo: “Ljubav nije ljubljena!”
Bog vas blagoslovio!
vlč. Mirko Vukšić