Poštovani župljani Labinskog dekanata, Gospodin bio s vama!

Slavimo 4. korizmenu Nedjelju, u ovim izvanrednim okolnostima za naš narod i cijeli svijet. Danas, po prvi puta slavimo sv. misu bez vaše fizičke nazočnosti i teško nam je pri srcu, kao i mnogima od vas, ali želimo da znadete i da budete svjesni, da su svećenici Labinskog dekanata uz vas i da prikazujemo naše mise za vas, vaše obitelji, naš narod i mnoge oboljele i preminule…

                U ovim teškim danima, kad nam je uskraćena zajednička Euharistija i kad nećemo moći primiti Krista pod prilikama kruha i vina u svoje srce, nego putem malih ekrana u duhovnom zajedništvu sa našim biskupima i svećenicima, sa cijelom Crkvom sjediniti se s Kristom i duhovno se pričestiti. Nadam se, da će nam ovo uskraćivanje Euharistijskog Isusa, probuditi iskrenu žeđ i glad za živim Bogom...? O, kako smo olako izostajali sa nedjeljne euharistije, mlako, bez volje i odsutno sudjelovali u nedjeljnim sastancima..? Bili smo na izvoru „vode žive“ a nismo je pili…?!   Isuse oprosti nam!

                Gospodin je tako dobar i milosrdan! Njegova zaručnica Crkva, iz svoje bogate riznice nudi nam u ovim danima „kušnje“, druge darove na koje smo zaboravili. Nudi nam BOŽJU RIJEČ – BIBLIJU. Vjerujem, da svatko od vas u svojim kućama posjeduje Bibliju. Molim vas, stavite ju na istaknuto mjesto svoje kuće, kako biste ju častili i čitali. Uz Euharistiju - Tijelo Kristovo u našim Crkvama, Biblija je druga trajna prisutnost Kristova. Sada, u ovim teškim danima Isus nam daje znak svoje ljubavi i prisutnosti upravo po Bibliji – svojoj Riječi. Ona „oživljuje“ u onom trenutku, kada postajemo svjesni njene prisutnosti i tko je Onaj, čije su riječi u njoj zapisane. Biblija je Božji odgovor na naša pitanja, naše probleme… Ona je živa BOŽJA RIJEČ! Za nas postaje doista živa posebno u onom trenutku, kada je s vjerom čitamo, prebiremo u svom srcu poput Marije, te pokušavamo po njoj živjeti u svagdašnjem životu. Neka nam u ovim teškim danima, bude sigurnost Božje ljubavi i prisutnosti te svjetlo koje će nam pokazivati put kojim nam je ići..!

                Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom… Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni… (Ps 23)

Draga braćo i sestre, ove riječi današnje liturgije postaju žive i tako važne za svakoga od nas. Strah se uvlači u naša srca, ako ne za naš život onda za našu obitelj, naše voljene… Doživljavamo krhkost i prolaznost našeg života. Tako smo mali i nezaštićeni pred makrokozmosom kao i mikrokozmosom, da ne govorimo o duhovnim i drugim opasnostima… U ovoj ozbiljnoj situaciji, pozvani smo spoznati veliku tamu koja je u nama, moramo je raskrinkati kako bismo počeli živjeti u svjetlosti, po Isusu Kristu.

Često smo bili poput proroka Samuela, koji je gledao samo očima na vanjštinu, a Bog nas poziva da gledamo što nam je u srcu. Baš mi možemo biti kao i ovaj čovjek iz Evanđelja, slijepi od rođenja, da nam bitne stvari izmiču i da ne vidimo ono najvažnije?

                Stoga nas Isus baš u ovim danima poteškoća, straha i neizvjesnosti, poziva, da nam kalom premaže oči srca da progledamo. Kako bi jasno mogli posvjedočiti za njega, baciti se na koljena i reći: „Vjerujem, Gospodine! Ti si moj Pastir, moj Spasitelj i moj Bog! Ne bojim se ničega jer Ti si sa mnom!“

Na Četvrtu korizmenu Nedjelju, 22. ožujka 2020.

Vlč. Mirko

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.