Vlč. Mirko Vukšić, dekan i župnik župa G. Labin, Rabac, Raša, Sv. Martin, Sv. Nedelja, Šumber, Plomin, Kožljak i Sušnjevica; mob. 099/300-2545.

Vlč. Stipe Breko, župni vikar (Plomin, Sušnjevica i Kožljak); mob. 099/699-0443.

Vlč. Jurica Vekić, župni vikar (Sv. Nedelja i Šumber); mob. 099/682-5993.

Vlč. Slobodan Rakić, župni vikar (Sv. Martin i Raša); mob. 091/563-6930.

Vlč. Blaž Bošnjaković, župnik župa D. Labin, Marcilnica, Sv. Lovreč Labinski i Skitača; mob: 091/788-1094.

Vlč. Wojciech Wlazlo, župni vikar župa D. Labin, Marcilnica, Sv. Lovreč Labinski i Skitača; mob. 097/692-0421.

Na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, 14. rujna, svećenici i vjernici Labinskog dekanata su se okupili na Skitači kako bi sudjelovali na sv. misi i Križnom putu s molitvenom nakanom za mir u svijetu, posebno Ukrajini. Uz ovu nakanu molili smo da nas Bog očuva od pošasti corone virusa te za smirivanje ekonomske krize koja sve više zahvaća našu domovinu i cijeli svijet. Na Skitači križni put kao pobožnost se obavlja dva puta godišnje. Vjernici iz Labinskog dekanata se susreću i združuju u ovoj najistočnijoj župi našeg dekanata u vrijeme korizme, najčešće je to 1. korizmena nedjelja (od jubilarne 2000. god) te od prošle 2021. god. na blagdan Uzvišenja Svetog Križa. Važnost ovog blagdana potaknula je svećenike Labinskog dekanata da sa svojim vjernicima upute Gospodinu molitvu za pomoć u sadašnjem trenutku našega življenja. Kao što se na oltarima Tijelovske procesije moli: Od kuge, gladi i rata, oslobodi nas, Gospodine!, tako su upućivani vapaju Gospodinu - Od kuge (corone), gladi (ekonomske krize) i rata, oslobodi nas, Gospodine!  

Odnedavno se novosti župe Gornji Labin mogu pratiti i na facebooku.

Uoči duhovne obnove koja se održavala u crkvi Rođenja Marijina u Labinu od 5. do 7. rujna, u vjerskoj emisiji „Riječ vjere“ lokalnog radio Labina gostovao je don Josip Radić, voditelj ove duhovne obnove. Donosimo ovaj razgovor u tiskanom obliku.

Don Josipe, prvi put imate duhovnu obnovu na području Porečke i Pulske biskupije u župi Rođenja Marijina Labin. Možete li reći nešto o sebi za one koji možda za Vas nisu čuli?

Nemam ništa posebno. Možda bi moglo biti zanimljivo da moj svećenički put nije tipičan. Ja sam i sam smatrao da se za svaki poziv treba odlučiti na vrijeme, odmah nakon osnovne škole. Nikad nisam mislio biti svećenik pa sam išao drugim putem. Završio sam ekonomski fakultet, magistrirao, pripemao doktorat, radio u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza u Zagrebu kao savjetnik. Otvorila se i sveučilišna karijera. Uključio se Bog dublje u moj život. Kako sam to doživio i shvatio, krenuo sam svećeničkim putem. U ovih 20-ak godina svećeništva prošao sam puno toga i od duhovnih obnova, propovijedanja, evangelizacije, u dva navrata sam bio i u Australiji, od molitava oslobođenja i egzorcizma, od obilja svećeničkog života što se može iskusiti. Dosada nisam bio u Istri mada sam bio u raznim mjestima.

Utemeljitelj ste javnog vjerničkog društva Omnia Deo zajedno sa suutemeteljicom majkom Jozefinom Glasnović. Što Vas je na to potaklo, kako je tekao razvoj i koliko danas društvo ima članova?

Sve je bilo spontano. Nismo o tome nikada razmišljali ni zamišljali. To je jedno Božje iznenađenje. Počeli smo s jednom molitvenom zajednicom s 13 članova i to je polako bubrilo, raslo, širilo se. Došli su poticaji od drugih ljudi za zajedništvo, za redovnički život u čemu smo mi prepoznavali da je to poticaj Božjeg duha. Najprije je nastala ženska zajednica – časne sestre koje žive redovničkim životom (danas ih je 43). Zatim je došla i muška zajednica, danas je to 19 svećenika i 14 bogoslova. Tako se zajednica pomalo širila i to nije bila ljudska ideja. Sam sam bio uvjeren da je tako nešto nemoguće budući da znamo da i naš narod u jednom životnom smislu izumire i smanjuje se broj ljudi. Kako i vjera opada i ljudski gledano redovničke i svećeničke zajednice propadaju i nestaju smatrao sam da tako nešto nema smisla. Međutim Bog me demantirao i u uvjetima 21. stoljeća nastala je jedna nova zajednica i na moje iznenađenje. U tu zajednicu osim časnih sestara i svećenika pripadaju i laici koji žive u svijetu, kompletne obitelji koje su vezane uz zajednicu i sve je to jedna duhovna obitelj.

Imate puno duhovnih zvanja u zajednici. Vidimo da mladi i danas traže Boga. Što je potrebno i zašto je važno da čovjek uključi Boga u svoj život?

Da bi se ta istina o Bogu i o čovjeku širila potrebno je naše svjedočanstvo, nas koji smo s Bogom, koji ispovijedamo vjeru, koji vjerujemo u Boga da bi drugi mogli po tom iskustvu poželjeti, upoznati Boga u našim životima. Potrebna je evangelizacija, naviještati Božju riječ prije svega svojim životom. Svaki čovjek ukoliko želi sagledati dublje vlastiti život i malo zaroniti u vlastito srce i vlastitu sudbinu, osjetit će ograničenost, osjetit će smrtnost, osjetit će u sebi tu propadljivost s jedne strane i s druge strane krik za životom koji u nama vrije. Čovjek će doći ubrzo pred zid, ima nešto što ne može ostvariti i to bi ga trebalo odvesti i otvoriti prema Bogu. Naš cilj i životni smisao nije ostvariv unutar ovog kruga smrti i propadljivosti nego izvan i iznad njega. Tako se čovjek otvara prema nadnaravnom i uočava tu svoju stvorenost, grješnost i ograničenost. To bi ga već trebalo uputiti na traženje rješenja. Pred nama se prostire, pogotovo na ovim našim prostorima, objavljeni Bog. On je prije 2000 god. sam ušao u ljudsku povijest, objavio sve o sebi da ne moramo nagađati, hodao zemljom prije 2000 god., točnije druga Božanska osoba. Imamo milijarde ljudskih osoba ali samo tri Božanske osobe, jednog Boga. Druga Božanska osoba je uzela tijelo, postala čovjekom, boravila na zemlji 33 god. To je Isus Krist koji je umro za spasenje svijeta i uskrsnuo. Čovjek bi trebao uključiti toga Boga o kojemu se tako puno zna da bi jednom stekao božanski, vječni život, život istinski, neprolazni, da bi se vinuo iznad smrti. Naime, to nije moguće ljudskim snagama, to je posao za jednoga Boga ali Bog traži od čovjeka da to učini dragovoljno, slobodno, iz ljubavi, a ne prisilno. Bog ne želi ni robotizirati čovjeka ni porobiti čovjeka nego Bog želi svoju djecu koja će primiti božanski život. Bog želi da se svi ljudi spase, to je božanska volja. Bog želi da se spasi do ijedan čovjek koji je hodao zemljom i koji je ikad začet.        

Za vjernike, ali i za one koji su se od Boga udaljili, duhovne obnove su velika milost i prilika. Što je potrebno za zdrav duhovan život?

Predlažem da daju priliku Bogu. Ja sam kroz ovih 25 god. možda zadnjih tisuće ljudi primio na osobne razgovore. Često puta sam razgovarao s ljudima koji su pokušali sve u životu ali se sve srušilo. Zamolio sam ih da prvi put u životu daju priliku Bogu. Čovjek ne sluti što znači u svoj život uključit jedno biće koje je svemoguće, sveznajuće, koje je Osoba, naš Stvoritelj, koji je beskrajno dobar. To znači jednu sigurnost da će se sve u našem životu okrenuti na dobro. Ljudi obično kažu da treba misliti pozitivno, da će sve biti dobro – tako neće ništa biti dobro. Mi starimo, tereti koji nas pritiskaju sve su veći, mi smo sve slabiji, krhkiji i tako neće ništa završiti dobro. Međutim, završit će dobro ukoliko čovjek u svoj život uključi božansko biće, neizmjerno dobro i neizmjerno moćno koje je osoba, a to je Bog. Tada će sve ove turbulencije jednom imati sretan i savršen ishod, samo pod uvjetom da čovjek uključi Boga. Pozivam sve da daju priliku pravome, živome Bogu. Za zdrav duhovan život onima koji su u vjeri predlažem da daju više od nekog zakonskog minimuma. One koji idu redovito na sv. misu, redovito mole pozivam da daju nešto iz ljubavi. Duhovne obnove su prilika da idemo više od zakonskog minimuma. Upravo ono što dajemo iz ljubavi, što ne moramo oplemenit će naš duhovni život, promijeniti ga, ta ljubav će nas dovesti do dubljeg iskustva Boga. Kao i u životu, ono što smo davali a nismo morali to nas najviše zahvaća i najviše nam otvara ta iskustva do kojih se dolazi samo po ljubavi. (LB)