Župljani Sv. Martina se svake godine posebno pripremaju za proslavu dva svoja zaštitnika, Sv. Martina u jesen te Sv. Anu u ljeti. Tako je bilo i 26. srpnja ove godine. Iako prognoza vremena nije bila naklonjena organizatorima, pripremljen je plato u borovoj šumi nadomak crkve kako bi se sv. misa održala na otvorenom. Vrijedni su domaćini uložili sav trud oko uređenja misnog prostora i Bog ih je nagradio lijepim vremenom. Na proslavi se uz župljane okupio veći broj hodočasnika iz okolnih župa Labinštine.

Slavlje je započelo procesijom s kipom Sv. Ane iz crkve do platoa. Sv. misu je predvodio labinski kapelan vlč. Wojciech Wlazlo, a u koncelebraciji je bilo 5 svećenika.


Za početak razgovora, moje bi pitanje bilo kako ste se snašli u Ekvadoru: što se tiče klime, jezika, podneblja, ljudi toga kraja? Kako ste prihvaćeni?

Prihvaćen sam prekrasno, ljudi su tamo otvorena srca, dobre duše, imaju jednu jednostavnost koju smo mi ovdje pomalo zaboravili. Samo siromaštvo čini čovjeka jednostavnim i radosnijim. Ja sam se odlučio upravo za Ekvador što sam od prije znao talijanski jezik pa sam onda htio odmah biti koristan da ne bi prošlo puno vremena na učenje jezika. Budući da sam znao talijanski lako sam se prebacio na španjolski pa sam već nakon tjedan dana mogao reć misu, mogao kontaktirati s ljudima. Nama je tamo vruće, temperature su nam 30 stupnjeva cijelu godinu, to je čisti tropski pojas. Godina se dijeli na sušni dio godine kada ne pada ništa kiše i na vlažni dio kada padaju obilne monsunske kiše. Ekvador je zemlja velike bioraznolikosti, postoji regija Andi, regija Amazonije i treća regija Costa, obala. Ja sam u toj regiji, u obalnom pojasu iako mi je do mora skoro 2 i pol sata.


U subotu, 17. srpnja, žitelji naselja Sv. Marine proslavili su svoju zaštitnicu. Crkvica sv. Marine datira iz romaničkog doba, a nedaleko nje pronađeni su ostaci zidina nekadašnjeg ženskog samostana. Marinina se slavila neprekidno do kraja 60.-ih godina prošlog stoljeća da bi se početkom 90.-ih ponovno počele služiti sv. mise u crkvici. Nekada su obitelji ovoga mjesta brojile po desetak članova, da bi nakon 1946.g. velik broj mještana napustio svoja ognjišta u potrazi za kruhom u tuđini. Stoga, danas ovo slikovito naselje zaklonjeno od bure (ali ne i od bure današnjice) trpi trendove civilizacije. Ono u zimskim mjesecima jednostavno spokojno spava i čeka toplije dane. Ljeto!!!


Dvojica prijatelja susrela su se nakon dugo, dugo godina. Jedan je bio bogat, a drugi siromah. Ručali su zajedno i obnovili uspomene na stare događaje. Nakon toga siromah je zaspao. Bogati je prijatelj, pun suosjećanja, prije nego je otputovao spustio u prijateljev džep veliki dijamant koji je vrijedio čitavo bogatstvo. No kad se njegov siromašni prijatelj probudio, nije našao dijamant, pa je i dalje živio u bijedi. Nakon godinu dana, stjecajem okolnosti, dvojica su se prijatelja ponovno srela. Kad je bogataš vidio prijatelja u staroj bijedi, upita ga: "Reci mi zašto? Zar nisi našao blago koje sam ti stavio u džep?"

Svaki susret s ljudima iskustvo je slično ovomu. Svaki muškarac ili žena koji žive s nama daruju nam dragocjeno blago. U većini slučajeva mi ga ne nađemo.

Bruno Ferrero


Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.