(slijed po sadašnjem redu primanja u Katoličkoj crkvi)
1. Krštenje
Krštenje je prvi sakramenat kojim se postaje kršćaninom. Za krštenje je potrebna vjera: ili onoga koji se krsti (kad je kandidat odrasla osoba) ili onih koji preuzimaju obavezu odgojiti u vjeri malo dijete (roditelji i kumovi). Potrebna je dostatna pouka: odraslog kandidata ili roditelja i kum(ova)a.
Krštenje valja najaviti župniku dva mjeseca prije vremena izvršenja.
Najbolje je krstiti "pod misom", ali se može i "van" mise.
Ako je moguće, neka se roditelji i kumovi ispovijede.
Na dogovor roditelji trebaju donijeti Rodni list (ili izvod iz Matične knjige rođenih), a kum/a Posvjedočenje od župnika župe gdje živi da može biti kum/a.
Za krštenje treba nabaviti krsnu svijeću i krsnu haljinicu.
Na krštenju mami, ako može, pripada da drži dijete.
Krštenje je uvijek svečanost, bilo puno, bilo malo prisutnih ljudi: zato se treba odjenuti u skladu s dostojanstvom i ozbiljnošću trenutka i (svetog) prostora.
Krštenje se ne naplaćuje, ali je lijepo da se dade dar za potrebe crkve (u koverti izgleda otmjenije).
2. Ispovijed
Kad se jednom krštenik nauči redu ispovijedi, onda ju treba češće primjenjivati u svom životu. Nakon prve svete ispovijedi trebao bi se sedam tjedana (jednom u tjednu) ispovijedati, makar ne imao teške grijehe, zato da se u njemu utvrdi primljena milost i da zauvijek zapamti kako se ispovijeda; neki odmah (nakon prve ispovijedi i pričesti) zaborave i kad dođu do krizme ne znaju se ispovijedati i nikako da im to "sjedne".
Crkvena zapovijed glasi: Bar se jedanput godišnje ispovijedi i o Uskrsu pričesti. To je minimum. Tko propusti godišnju ispovijed treba se ispovjediti i za taj propust.
Obično pred velike blagdana Božić i Uskrs organiziramo velike ispovijedi kad je puno svećenika pa vjernici mogu birati.
Može se ispovijedati u klasičnoj ispovjedaonici s rešetkom, a može se i u sobici u stilu razgovora.
Po potrebi može se ispovijedati u šetnji, u bolesničkoj sobi...Ali uvijek mora biti dostojanstveno i ozbiljno.