Korak po korak
Najstariji način hodočašćenja je sigurno pješačenje. Za neke ljude je taj oblik i dan danas jako privlačan. Ima u njemu raznih elemenata koji ispunjaju više životnih apetita. Nekoga veseli društvo s kojim će dijeliti radosti i žalosti neko vrijeme. Drugog napor koji mora podnijeti, a koji želi darovati Bogu kao neko iskupljenje. Slijedeći želi „zaraditi”neke duhovne bonuse za sebe i svoje drage. Nekog veseli čist zrak (oh, kako je intezivno mirisalo bilje što smo ga gazili dok smo se s naporom uspinjali na Učku!), nekog lijepa i raznovrsna priroda, nekog pogled s visoka…
Većina pješaka hodočasnika na biskupijskom hodočašću Majci Božjoj Trsatskoj krenula je iz „baze” franjevačkog samostana u Pazinu (neki su iz još daljega došli pješke do Pazina, dok su se ostali do tamo dovezli), pošto su se ispovjedili i slavili misu u 14 sati. Druga grupa smo bili mi iz Labina – četvorka: Anica, Jasna, Josip i Blaž. Krenuli smo u 17 sati ispred Pastoralnog centra Sveti Josip. Došli smo u Boljunsku Opatiju, mjesto susretišta, u 23.30 sati. Kako su „prvodošli” već spavali mi smo se potiho ušuljali i uvukli u svoje vreće za spavanje. Bilo je tvrdo i nespavljivo – između ostalog i zbog intezivnog hrkanja. Ipak je u neko doba noći san pobijedio sve svoje neprijatelje, koji su i dalje tokom noći nasrtali, ali nisu uspjeli potpuno pobijediti, „jer vrijeme je kratko, noć poodmače, dan se približi”…
Pijetao je u susjednom dvorištu najavio zoru i ustajanje u 5.30 sati. A, evo i Dragice! Domaći župnik Jeronim nas je, nakon što smo se „uredili” i izmolili jutarnju iz Časoslova, poveo uz molitvu krunice kod svojih dobrih župljana koji su nam dali obilan doručak. Onda počinje uspinjanje korak po korak, korak po korak, korak po korak… nikad kraja… kad će kraj… Dolazi nam duhovna pomoć koja se pretvara u fizičku pomoć … u molitvi Križnog puta pa 14 puta stajemo i zastajemo, odmaramo, predahnjujemo.
… tako se već da! …Znoj, znoj, znoj,,, voda, sunce, vjetrić, znoj… Konačno vatrogasni put, svježa voda iz špine na Maloj Učki… Vlč. Mladen iz Pazina, sa suradnicima, okrepljuju nas „vojničkim grahom” (hvala gospodo! – lijepa gesta). Pijemo hladnu vodu, peremo-osvježujemo noge, punimo boce i krećemo dalje, makar prve korake radije ne bismo činili. Slijedi kraći uspon do „Dopo Lavoro”, a onda spuštanje prema Rijeci, satima nabijanje prstiju u prve dijelove cipela, patika… i ostalog što je već tko obuo. Više nas primjećuje da je bilo lakše uspinjati se nego spuštati. Uz zastajkivanja i čekanja onih koji ne mogu hodati tako brzo, stižemo na odredište u Matuljima. Tamo nas dočekuju fratar i župljani domaćini s prepunim stolom jestiva- nema čega nema. Znam, reći ćete, dragi čitatelji, „lako je tako hodočastiti! Gozba ujutro, gozba u podne, gozba navečer! Sve zabadava!” Slažem se s Vama! Zato Vas očekujemo dogodine! Odmah se javite vlč. Zgrabliću (glavnom organizatoru) dok ste još puni oduševljenja… Ove godine nas je bilo šezdesetak (od toga pet svećenika!), dogodine bar stošezdesetak! Može? Slijedi spavanje u jednoj velikoj (napola-sportskoj) dvorani u vrećama za spavanje. Nisam siguran kako je bilo s hrkanjem, ali susjed me ujutro malo čudno pogledao… možda sam „glasno spavao” (ne zaboravimo grah!). Ustajanje u četiri sata. Spremanje, lickanje, uređivanje, sebe, posteljine, poda (molim vas! -ni papirić da ne ostane!), namještaja, sanitarnog čvora…. Jutarnja molitva iz ”mobilnog” Časoslova… bacanje stvari u kombi i… ”rukama mašući” hitamo moleći krunicu na Riječki korzo „da se pokažemo – mi smo hodočasnici iz Istre! – ljudi nas znatiželjno promatraju… i evo, evo nas! – pred Kružićevim stepenicama. Već smo na vrhu – nismo uspjeli izmoliti do kraja tu zadnju krunicu pa na vrhu, molitveno, čekamo kraj. Hvala ti Majko Božja Trsatska! Uspjeli smo! Znali smo da ćemo uspjeti! Ali razlika je između znati i uspjeti (oko 40 sati). Zato smo ozareni, sretni, ponosni. Idemo obići oltar (svaki sa svojom tihom molitvom u srcu, stavu, ustima). Konac konaca je sudjelovanje u procesiji do oltara u perivoju i sudjelovanje na euharistiji.
P.S. Koji su htjeli ispovijedili su se ( putom) u neograničenom vremenu. (BB)
