Bogojavljanje je poslije Uskrsa najstariji blagdan kršćanstva. Spominje ga početkom III. stoljeća već sv. Klement Aleksandrijski. To je drugi stožerni blagdan božićnoga vremena. Kod nas na Zapadu uobičajen je naziv Sveta tri Kralja ili Tri mudraca. No, kad je riječ o imenu moguć je i naziv svetkovina Bogojavljanja ili Gospodnje epifanije. Epiphania je izraz grčkog podrijetla a označava očitovanje ili objavljenje. Ova svetkovina se obično slavi 6. siječnja. Njezine prve tragove imamo u Aleksandriji. Mnogo toga nas navodi na misao da je na izbor dana utjecao poganski blagdan, rođendan boga Eona. Svojevremeno je znameniti hrvatski bibličar i neosporni autoritet fra Bonaventura Duda napisao “Bogojavljanje se odnosi prema Božiću nekako kao Duhovi prema Uskrsu, kao njegova punina: Bogojavljanje je očitovanje Božića svim narodima.”

Čini se da su tijekom druge polovice IV. stoljeća kršćanski Istok i Zapad izmijenili na dar : Zapad Istoku Božić, Istok Zapadu Bogojavljanje. No oba su blagdana u dubinu i širinu usredotočena na otajstvo utjelovljenja Sina Božjega i pobožanstvenjenja čovjekova, kako to svjedoče otačke homilije i najstariji liturgijski tekstovi.

Ova svetkovina želi upozoriti na neizreciv dar Neba, na objavu Boga koji ljubi čovjeka, koji je pohodio ovu zemlju utjelovljenjem svoga Sina Isusa. Ovaj povijesno spasenjski blagdan upozorava na činjenicu da se Bog objavio. Dogodilo se to u Isusu Kristu. Uzeo je oblik čovjeka, sluge, djeteta koje se rodilo u Betlehemu. To je prvobitni blagdan Isusova rođenja u Istočnoj Crkvi, a vrlo brzo mu je pripojen i spomen njegova krštenja. Zbog toga je također važan kao dan krštenja i Isusova prvog čuda na svadbi u Kani.

U drugoj polovici 4. stoljeća obje su strane prihvatile blagdan rođenja - istočni i zapadni. Istok je slavio 25. prosinca Isusovo rođenje i dolazak mudraca, dok je 6. siječnja posvetio spomenu Isusova krštenja i svadbe u Kani. Zapad je međutim 6. siječnja slavio dolazak mudraca, Isusovo krštenje i prvo mu čudo kao očite znakove njegova bogojavljanja. Na ljestvici blagdana Bogojavljanje je u Zapadnoj Crkvi bio drugi po veličini blagdan liturgijske godine s povlaštenom osminom drugog reda. Danas je svetkovina bez osmine, a gdje 6. siječnja nije blagdan premiješta se u nedjelju između 2. i 8. siječnja.

Kad je riječ o pučkoj pobožnosti nije na odmet spomenuti da ona katkad dobrano prekriva liturgijsku. A tijekom povijesti pa sve do danas oba se blagdana pomalo idealiziraju. U pučkoj pobožnosti srednjeg vijeka “Sveta tri Kralja” postali su tako važni da je Bogojavljanje nazvano blagdanom Triju kraljeva i bilo je smatrano skoro svetačkim blagdanom.

Bogojavljanje je postalo blagdanom Triju kraljeva iako ih Matej naziva “maggi” što je kod nas rado prevođeno izrazom mudraci. U središtu njihova dugog puta i istraživanja jest Mladi kralj , pa je Bogojavljanje svakako kraljevski blagdan, ali blagdan Krista Kralja i njegova kraljevstva Crkve.

U prvim pohoditeljima Novorođenomu Kralju označeno je cijelo čovječanstvo. To su, po Luki pastiri koji označuju Izrael, a po Mateju maggi - kralji koji označuju sve druge narode. Kad je riječ o mudracima moguća su barem dva načina tumačenja: 

  • U mudracima s Istoka Bog se daje prepoznati kao Bog svih ljudi, svih naroda, jer su po staroj kršćanskoj tradiciji mudraci koji dođoše izdaleka predstavnici ljudskih rasa.
  • U duhu spomenute tradicije, pod mudracima moguće je također misliti i na babilonske astrologe koji su imali neko nejasno spoznanje židovskog mesijanizma.Oni su slika svih onih koji traže Boga, slika pogana svih vremena koji su u potrazi za poklonstvom Bogu u duhu i istini.

Kršćanska tradicija u darovima (zlato, tamijan i smirna) vidi znakove Isusova kraljevskog dostojanstva, njegova božanstva i njegova čovještva. Razmišljamo li o daru zlata ono u neku ruku može označavati spremnost stavljanja na raspolaganje svega onoga što je čovjeku potrebno za udoban život. Dar tamijana je možda moguće protumačiti kao znak duboke vjere, pouzdanja i ljubavi, poklonstva odnosno čežnje i predanja. Smirna, dragocjena pomast skupocjeno je sredstvo posljednjega poštovanja prema ljudskom tijelu, pema hramu Božje prisutnosti. To je i ispovijest vjere u tajnu pred kojom stoje.

Bogojavljanje je trajno. I danas je to ponuda Božja svakom čovjeku i zov da se svatko otvori njegovoj ljubavi i uđe u zajedništvo s njime. Slaviti Bogojavljanje znači srcem osjetiti svjetlost jedinstvene zvijezde i toplinu koja struji iz blizine novorođenog Kralja. Ovo je blagdan kad se Bog objavio svim narodima ne samo Izraelu. (mag.theol. DK)

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.