Mlada je mama u kuhinji pripremala večeru usredotočena na pripremu prženih krumpira. Htjela je učiniti sve da njezina djeca budu zadovoljna, jer je to bilo jedno od njima najdražih jela. Najmlađi sinčić, navršio je tek četiri godine, pripovijedao je o napornom danu u maloj školi, o onome što je sve vidio i što su radili. Mama je odgovarala mrmljajući i mijenjajući ton da pokaže kako prati priču i suosjeća sa sinom.

Odjednom osjeti kako je netko vuče za haljinu i viče: "Mama!" Mama kimnu glavom, promrmlja nešto usput, no povlačenje za haljinu nije prestajalo, a ni glasni pozivi. Odgovarala je na uobičajeni način pazeći da krumpiri ne izgore. Nakon pet minuta njezin je sinčić svom snagom povukao haljinu, tako da je bila prisiljena sagnuti se da ga vidi.

On joj svojim ručicama obuhvati lice, privuče ga svojemu i reče: "Mama, slušaj me očima!"

Slušati nekoga očima znači reći mu: "Važan si mi."

Bruno Ferrero

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.